petak, 18.07.2008.

SmiSao ŽivoTa...

Što zapravo znači život, živjeti? Postoji li prava definicija života i ljubavi?
To nitko ne zna...
Život je dar...i škola kroz u koju moramo ić...često je na tom dugačkom putu puno trnja i ponekad puno prepreka koje nam zadaju pitanje vrijedi li živjeti?
Taj je put pun patnje i boli, ali naravno, sve to ljepše izgleda ako je kraj nas neka osoba do koje nam je stalo....
Ne znam...i nije mi jasno kako ljudi mogu biti tako okrutni...koji nemaju život i samo gledaju druge i tuđe živote....




Oni ne znaju što propuštaju....jer život je zapravo opstajanje među hijenama koje te pokušavaju uništiti....ali nakon svakoga pada treba se podignuti, skinuti prašinu i nastaviti dalje...znam da to nije lako...svaki dan je borba...jer kada se srce jednom rani...to ostaje doživotno...rana prolazi, ali ožiljak ostaje zauvijek....
I prijatelji su ti koji bi trebali biti stalno uz tebe...ne samo onda kada njima nešto treba, nego i kada moraju biti rame za plakanje....jer život nije plakanje nad drugim, život je plakanje s drugim...kada se nađu oni pravi, shvatiš koliko život zapravo vrijedi...
Ako nešto kažu, oni nisu prijatelji...živjeti znam, preboljeti ću ih...ali nikada voljenu osobu izgubiti....
A neki koji me spominju, ne znaju što je život...ne znaju što je uživanje, ne znaju što su to prijatelji....meni do tih nije...
Tko će šta reći, ne zanima me...tko će šta izmisliti, taj nema života....
Ovaj svijet me sve više čudi...puno ljubomore i zavisti....
Osvete...




Ne znam kako nekome može biti gušt da nekome radi zlo...zagorčava život....da bi njemu srce bilo na mjestu,....
Svaki dan je borba....i treba ga živjeti kao da je posljednji...jer nikada se ne zna što će se dogoditi sutra...prekosutra....
Ali ti će ljudi jednoga dana ostati sami...pa će se zapitati što su krivo napravili...
Svatko zaslužuje drugu priliku....ako to zaista želi....jer nitko ne želi i ne zaslužuje biti sam...
Trenutno sam u fazi razmišljanja....ne znam...željela bih još malo biti dijete i živjeti u snovima...ali život nije san niti generalna proba i zato se nadam da ću barem u duši zauvijek biti i ostati dijete, jer djeca najviše i najiskrenije vole....
Nije to život.....
nije život biti bogat......novcem....
biti bogat znači...biti bogat u srcu....dušom....
Treba nekada i pokleknuti nad svojim ponosom...ne dopustiti da te ponos pobjedi...i reći oprosti....jer očito je oprosti zaista najteža riječ na svijetu...znam što govorim...
Teško je ponekada i biti čovjek, a ne biti zvijer....i otići kao prijatelj....
Svatko ima pravo na ljubav, na sreću...ali nitko, baš nitko ne zaslužuje biti bez osobe koja mu znači više od života....
Ponekada se plašim jutra....i ne znam što se dogoditi sutra...plašim se tame...bojim se da ću opet osjetiti tugu....
Jednog dana i ta će ljubav postati samo dio ružne prošlosti...ali ipak će ostati sačuvana negdje u carstvu uspomena- u najljepšem sjećanju.. srest će on mnoge ljude slične sebi, ali neće sresti one zbog kojih je mogao skupiti snagu da se promjeni...tada će poželjeti da nađe neku nalik meni, ali neće uspjeti jer ni jedne oči neće sijati kao nekada moje...a nedostajat će mu taj sjaj da ga obasja kao posljednji tračak nade za spas...
Kada nekoga zavoliš onako jako, jače od života i sebe same....
ako ga voliš iako je ugasio svu žar tvoga srca, ranio svu sreću tvoje duše, dodirnuo usnama tvoj ponos i ubio svojom šutnjom....tada ćeš znati da život nije blag....život je pun patnje i boli....
ali živi , nemoj stati...voli, ali nemoj svoj ponos nikome nikada dati....
Život često zna boljeti, ali imaj nade, netko te ipak voli....
Možda baš netko za tebe diše...
i na kraju možda će shvatiti da bez njega ti ne možeš živjeti...
Znam što govorim.....
NE ŽIVIM.....
OPSTAJEM.......

četvrtak, 22.05.2008.

~°°Ludo je poželjeti da se vrate stari dani...i kad dođe novo ljeto neće biti kao lani...ne znam što donosi novi dan...možda novu ljubav, iluziju, san...i dok spusti se noć, duša žalosnu misao krije: bilo je lijepo al trajalo nije!!!°°~

Bio je to prekrasan, sunčani i sparni dan. Sjećam ga se kao da je jučer bilo, moj prvi dan u školi. Znoj me oblijevo dok sam uzbuđeno sjedila u autu na putu prema školi. Već duže vrijeme sanjala sam taj dan, zamišljala sam ga potpuno drugačije. Kada sam ušla u školu, trema je nekim čudom nestala. Znala sam da ću tu morati ostati još osam godina. Osjetila sam tu ljubav i toplinu, a puno mi je lakše bilo kada sam ugledala „staru“ ekipu iz vrtića.
Dobili smo balone i poslagani kao vojnici, jedan iza drugoga, krenuli smo u razred. One minijaturne stolice i klupe, sada mi se čine kao u kućici za lutke. Oko nas su visjela neka slova i brojevi, činilo mi se kao noćna mora. Kada je ulazila u razred, zasjala je poput najskupljega dijamanta, naša učiteljica Nada. Njezin pogled pun topline i ljubavi, svih nas je oduševio. Ona nas je naučila prva slova, prve riječi i prvim matematičkim mukama. Katkad bi podigla glas na nas, ali to je stvarno bila rijetkost. Čak i kada je vikala, iz nje je probijala toplina. Na njoj se vidjelo da se uživa družiti s nama. Ipak, najdraže bi nam bilo kada bi nam veselo rekla da umjesto sata glazbenog idemo na igralište igrati graničara. Kada smo mi bili sretni, veseli i zadovoljni, ona je bila najsretnija osoba na svijetu, to smo joj čitali iz očiju. Oči bi je uvijek izdale. Osjetili bi kada je sretna, ali i kada nešto nije u redu. Znali smo da će se biti teško rastati od nje. Četiri godine naših snova, življenja u svijetu igre i zabave, okruženi ljubavlju, nažalost, došao je i taj dan, dan rastanka. Darovali smo joj cvijeće i naše sastavke, ali najljepši poklon koji je mogla dobiti bili su dani koje je provela s nama i naša srca koja je osvojila na prvi pogled. Toga dana njezine oči zasjale su onim starim sjajem. Taj trenutak nikada neću zaboraviti, kao niti njezine oči pune suza toga dana. Njezin pogled zauvijek će živjeti u meni.
Stigli smo i do petoga razreda. Teško smo se navikavali na nove nastavnike, a pogotovo učionice. U početku smo lutali po školi dok nismo našli pravu učionicu. Prvi dan nikada neću zaboraviti. Napokon smo našli učionicu u kojoj smo trebali biti. Sjeli smo i uzbuđeno čekali. Na vratima se pojavio jak, mišićav muškarac, koji nam je svima utjerao strah u kosti. No, uvjerili smo se da je jako dobar i da je stvarno duša od čovjeka. Znao je povisiti glas ili lupiti rukom u stol kada nismo nosili ispričnice na vrijeme, ali je uvijek zračio posebnom energijom i ljubavlju koju smo mi rado prihvatili.
Zahvalni smo što smo imali tako dobrog razrednika i sretni smo što smo baš s njim proveli najljepše dane u ovoj školi.
Ova škola je postala moj drugi dom. Tu sam naučila što znači voljeti i koliko to može zaboljeti, naučila sam što znači imati prijatelja i ono najvažnije, naučila sam reći oprosti ako sam nešto pogriješila, naučila sam opraštati. Bilo je tu dana kojih ću se zasigurno sjećati sa smješkom, ali i onih koje bih voljela zaboraviti. Drago mi je da kroz ovu svoju životnu avanturu nisam prolazila sama. Upoznala sam osobe i prije svega, izvrsne prijatelje koji će zauvijek živjeti u meni. Kraj mene su uvijek bili prijatelji koji su mi vraćali osmjeh na lice, koji su me voljeli onakvu kakva jesam. Oni su ti zbog kojih se vrijedi ujutro buditi. Ovo vrijeme do srednje škole proletjelo je neočekivano brzo i iako znam da je kraj, sretna zbog toga što smo postigli. No isto tako, svjesna sam da će se sada, u nekoliko minuta srušiti sve što smo gradili osam godina. Drago mi je da sam upoznala tako dobre i kvalitene ljude i zauvijek ću ih se sjećati. Naravno da je bilo i svađa, ne može sve uvijek biti savršeno, ali kada si stalno s nekim normalno je da dođe do nesporazuma. Ne vjeruj u prijatelja bez mane, takvi ne postoje. Voljela bih vratiti vrijeme unazad i još uvijek živjeti san, biti dijete, malo i zaigrano dijete, ali ludo je poželjeti da se vrate stari dani...
Našla sam prave prijatelje i shvatila sam koliko život vrijedi i zahvalna sam njima što su mi pokazali da pravi prijatelji zaista postoje...
Znam da neće nikada više biti kao sada. Tek kada nešto izgubiš, shvatiš koliko ti je to, zapravo značilo....
Sada sam tu kao osmaš...ponosni osmaš na svoje prijatelje i razrednika koji su uvijek bili uz mene...
Ova škola je za mene nešto zaista posebno i ne znam kako će ona izgledati bez nas, ali nadam se da će naš duh zaživjeti u njoj.
Prestali smo biti djeca, ali još uvijek imamo san. Želim još malo biti dijete i živjeti u snovima... Još sada se sjećam kako smo kao klinci trčali tu po auli i mjenjali se za sličice, sjećam se kao da je bilo jučer... želim još malo živjeti tim životom...ali život nije san niti generalna proba...i zato se nadam da ću u duši zauvijek biti ona mala djevojčica, jer djeca najiskrenije i najviše vole....
Bitno je ostaviti trag...a ova škola i svi ljudi u njoj, meni su se urezali duboko u srce i nikada ih neću moći zaboraviti...
Zahvalna sam svim nastavnicima na potrošenim živcima s nama i želim da znaju da će zauvijek živjeti u nama...
Ovu školu, i naravno svoj 8.a, najbolji razred na svijetu, zauvijek ću nositi u posebnom kutku svog vječnog dječjeg srca....

utorak, 25.03.2008.

~Rado te se setim ljubavi stara, jer me svaka nova ljubav razočara...još zaborav vreme donelo mi nije...još o tebi maštam, moje najmilije.....~

Evo i mene....na kratko sam zatvorila ovaj blog...al sad sam ga opet otovorila...ovo će bit malo duži postić...pa ako vam se da čitat....ako ne...isto oke! =)

Opet ću ja filozofirat.....ne znam šta me lovi u zadnje vrijeme....baš mi se tipka...hehe =)
Ljubav....i prijateljstvo....to su teme o kojima bi mogla pričat 3 godine....
U zadnjim tjednima svašta se događalo....zaljubila sam se...pa odljubila i tako...al s vremenom ću valjda bit oke.....
...nevjerojatno je to kako misliš da si neku osobu zaboravio....a tek kad "zavoliš" nekog drugog shvatiš koliko ti je ta osoba značila u životu......kada se za nekoga vežeš.....nije se lako odvojiti od njega...al život je jedna duga škola.....u koju moraš ići......uči na tuđim i SVOJIM greškama......ovo što mi se dogodilo samo mi je dalo poticaj i snage za ići naprijed.....ovo mi je škola...i drugi puta ću pametnije.....
dopustila sam samoj sebi....i svom srcu da se vežem za nekoga....i mislila sam da sam ga zaboravila iako sam svake noći samo njega sanjala.....gledala slike i plakala.....tek sam sada kad sam "zavoljela" drugog shvatila da tog nisam nikada prestala voljeti...i shvatila sam koliko mi je on bitan u životu....lijepo je znati da imaš nekoga uza se ko te voli i ko bi dao život za tebe i tvoju sreću......tek kada nekoga izgubiš shvatiš koga si imao kraj sebe.....jer ti je on razlog da živiš i postojiš...razlog da se smiješ i da plačeš.....





"Lijepo je znati da postojiš u mom životu.....nije bitno ni koliko, ni otkad, ni zašto...lijepo je otvoriti oči i jednostavno znati da si blizu..."

Sve oči koje sretneš poslije njega...neće biti one prave...neće sjati kao njegove....svi putevi će te voditi k njemu....on će ti biti posljednji tračak nade.....ne znam ni šta da mislim...ni šta osjećam..sada mi je trenutno sve ravno.....život često zna da boli....ali manje boli kad je neka osoba kraj tebe...kada imaš rame zaplakanje i kada imaš neku sigurnu ruku kraj sebe.....
...nitko ne zavrijeđuje moje suze....to često govorim pa opet plačem.... = )
Povrijedili su me već tisuću puta...al poslije svakog mog padanja....bila sam sve sigurnija i jača....sigurnija u SEBE! što više govore o meni, ja se više dižem....Jednog dana i moja će ljubav postati samo dio ružne prošlosti, ali ipak će ostati sačuvana negdje u carstvu uspomena- u najljepšem sjećanju....u najvećem kutku moga srca.....ne znam koga lažem..Volim te!
Otvorila sam srce....i spremila ga unutra...a ključ je trenutno kod njega......





"Moja prva ljubav...moj prvi pređen most...moja prva ljubav...moja nevinost..."

Znam da ga neću lako zaboraviti....al ću živjeti da ga zaboravim....a valjda ću naići na još nekog sličnog TEBI...na neke oči tvoga sjaja...jer fališ mi do bola.....a ne znam hoću li ti naći zamjenu....bit će teško...al trudit ću se.....nabacit osmjeh i glavu gore..... = )
Jer ljubav je trenutak....učini da traje vječno....= )





"Znam da te nemam, ali te očajnički trebam i svaki put kad je poljubiš, ja poludim...jer nemam hrabrosti ponoviti ti da te još volim....
Kad neka druga suza kraj tebe jednom krene, od tebe samo tražim da se sjetiš mene...jer ja sam ta koja je zbog tebe stalno plakala....koja te do kraja voljela i koja te još nije preboljela...."

I sada ono najbitnije...ono bez čega kroz sve ovo ne bi mogla prolaziti.....teško je prijeći preko svega ovoga sam...bez ikoga....
...naravno, ja sam zahvalna svojim frendovima na svim savjetima....i na tome što su mi pružili ruku kada su mi najviše potrebni.....Hvala vam što ste mi pokazali da pravi prijatelji ipak postoje.....
....zbog tih ljudi se vrijedi buditi.....i kada sam u najvećoj banani....oni mi vrate osmjeh na lice.....= ),
....Još 2 mjeseca i krenut ćemo u nove životne vode...na nove životne puteve...svako će svojim putem.....al oni će zauvijek živjeti u meni...i zauvijek će mi biti u srcu...na posebnom kutku...u najljepšem sjećanju.....



(Ovo je slika iz 7. razreda...jer nemam novije....)

ponedjeljak, 03.03.2008.

~{...Brzo prolaze dani....brzo lete godine....a ja još imam toliko stvari....toliko riječi...koje ti moram reći......}~

Eeeeei.....evo i mene.....napokon sam vam se odlučila javit......ne da mi se u zadnje vrijeme baš na net...al okey....opet sam dobila volju.......nadahnuće....prošlih se dana puno toga događalo......završila sam u bolnici...na infuziji, al sam sada dobro....imala sam temperaturu 40....sad sam ozdravila...i tako.....
Stvarno, zadnjih tjedan dana sam počela mislit da mi život gubi misao....i volju za životom...sve mi je bilo potonulo...shvatila sma kako ti se život može preokrenuti u samo jednoj sekundi...u samo jednoj jedinoj riječi.......neočekivano brzo.....
...Zato želm posebno zahvaliti svojoj Loreny na svim lijepim riječima i savjetima koji su mi pokazali da život ima smisla....a da vrijedi živjeti.....znamo mi o čemu tu pričamo i o kome...al ne morate vi sve znat! =)
Dogodilo se nešto neočekivano...brzo...jako, jako brzo......i to bi voljela izbrisat iz svoga života....i željela bih da sve bude kao prije......čovječe, nisam ni sanjala da ti se život može preokrenuti u samo jednoj riječi...tako brzo.....al okeey......
Eh, da....mislila sam da je kraj sa svime...zabavom, životom, našim dugiiim prijateljstvom......svaki me dan hvata nostalgija i steže me u srcu kada se sjetim koliko smo još vremena zajedno...za par mjeseci sve će se raspast...i sve ono što smo gradili 8 godina rasprsnut će se u jednoj sekundi....biti će mi teško ne ići u ovo školu...ipak sam tu ostavila svoje djetinjstvo..naučila prva slova i prve riječi....doživjela prvu svoju ljubav....biti će mi teško zbog ljudi koje volim.....frendova.....i njihovih osmjeha zbog kojih se sada vrijedi buditi...
Nie lako biti dijete.......dijete koje u školi svi vole i koje je svima dobro......neki to jako dobro glume, a neki su stvarno tako....kao ja imoja Lory.....=)
Nitko nam ništa ne može...imamo svijet pod nogama....koliko god neki srali po nama i govorili nam da smo umišljene....da jesmo, i?! prije smo bile umišljene, a sada smo još više....!!!!
Ne obazirem se na kretene koji nemaju životap a se paćaju u moj......samo neka ostave moje frendove i mene na miru...jer nama nitko ne može skinuti osmjeh sa lica i ljubav iščupati iz srca...to je jače i od nas!...jači smo i od sudbine!
Ne znam, stvarno ne znam kako ću ja bez ove ludnice...šetnje holom, ali nikada neću zaboraviti svoj 8.a i zauvijek ću ga nositi u srcu...jer samo si jednom najstariji u školi, samo si jednom osmaš!




Želim zahvaliti svima koji su imali u mene povjerenje do samoga kraja i koji su vjerovali u mene i nikada nisu gubili nadu.....a ja ih neću iznevjeriti i pokazati ću svima koji misle da sam kretenuša koja ništa ne zna, koja se samo zna zajebavat, pokazat da znam i da mogu...i da hoću!
Vjerujem u sebe.....i vjerujem u prijatelje....
Ovo vrijeme do srednje leti neočekivano brzo.....i sada se sjetim svih zajedničkih trenutaka koje će zauvijek biti na posebnom mjestu u mome srcu.......i osmjehe svog 8.a koje nikada, ali baš nikada neću zaboraviti!
Znam, voljela bih vratiti vrijeme i promjeniti neke stvari...al: "Ludo je poželjeti da se vrate stari dani....jer što god da se dogodi neće biti kao lani..."
Dosta sam napravila za vrijeme školovanja....ostavila sam trag u toj školi....i trag u srcima svih tamo.....a to je bitno....bitno je da ostaviš trag, da se upišeš u nečije tuđe srce i tada si najveća faca....kada nekome pomogneš i kada te zbog uspjeha svi vole!
Zadovoljna sam sa svime št do sada izgradili...a ovu zadnju godinu posebno smo se povezali....i stvarno će mi biti teško na kraju ih sve ostaviti!




I na kraju....shvatila sam koliko prijatelji zaista vrijede...i zahvalna sam im što su mi pokazali da pravi prijatelji zaista postoje.....nije sreća imati lovu.....veliku kuću ili dobru marku na sebi...meni je sreća što sam upoznala svoje frendove jer zaista ne znam s čime sam to zaslužila.....često se to pitam...i još nisam došla do odgovora.......nadam se da ćemo se nastviti družiti, ali ima još vremena do rastanka i to ćemo sigurno iskorisitit što bolje možemo!!!!!...ja to znam..ja to osjećam........=)

petak, 15.02.2008.

...---->Ljubav je staklo koje se lomi... ako ga čovjek uzme suviše nesigurno ili suviše čvrsto<----- ...

Znam, znam...kasnim!....al ljudi, stvarno sorryte za post...nisam stigla...ali evo sada ću napisati.....nisam ni jučer sitgla kao što sam obećala za Velntinovo, pa ću sad napisat nešto o najboljoj stvari koja ti se može ikada dogoditi....amore...=)

Pa da krenemo....prvo, želim vam svima SRETNO VALENTINOVO...i sretan imendan svima koji se zovu tako =)...
ljubav...hmm....mogli bi o toj temi do pričat 3 dana.....ovako....
ljubav je stvarno nešto predivno....kada te jednom okrzne ne možeš se odvojiti od nje...još kada imaš uza sebe osobu koju voliš i koja ti nešto jako znači to je još nešto ljepše...nešto što se ne može opisati riječima.....nije bit u tome hoće li nam netko nešto kupit, nego da ti netko otvori srce i pusti te unutra......frendovi, obitelj, voljena osoba, simpa.....dečko, cura...bilo tko....važno je da se osjećaš ugodno i da nisi sam....
Svi su važni i svi bi htjeli biti posebni......al najteže je biti primjer...biti drugima primjer......stvarno sam zahvalna što imam sve ljude koje volim uz sebe i ponosna sam što imam tako dobre frendove zbog kojih se vrijedi buditi.....još malo smo zajedno.....a onda ćemo se osvrnuti oko sebe i shvatiti da će se sve ono što smo gradili 8 godina raspasti i razletjeti poput vatrometa.....žao mi je što će to tako biti....al veseli me pomisao da će moja Lory sa mnom u srednju...jeeeeee =)
Stvarno će mi falit svi ovi luđaci i zajebancija...al ne može sve uvijek biti savršeno....=)
Želim zahvaliti svim svojim frendovima koji su mi pokazali da pravi prijatelji zaista postoje.....i iako je brzo kraj, sretna sam zbog svega što smo postigli......=)
Shvatila sam koliko život vrijedi......tek kada sam upoznala njih.....


"Tek kada postanem dio tebe...
postati ću dio sebe!"


Stavarno ih volim.....i falit će mi......ja to osjećam već sad.....treba ljudima pružit priliku da te upoznaju i sebi pružit priliku da upoznaš njih......jer možda se baš u nekima iznenadiš...ljubav radi čuda.....možda i budem žalila što nisam bolje iskoristila ove godine, ali za sada ne!.....super mi je u školi...ne zbog škole, jer sam više vani nego unutra (jel tako Lorena?!)..hehe.....nego zbog zajebancije i druženja.......zbog nekih ljudofa =)
Bitno je da se mi do kraja jakoooo dobro zabavimo....što ni ne mislim da nećemo.....jer smo luđaci!!!!!


Skrenula sam s teme, ali i ovo između nas je ljubav....i snaga prijateljstva koja se rodi i raste u nama........ne bi ovaj svoj život mjenjala ni za što!......ni frendove, ni ljudofe oko mene, apsolutno ništa!!! zadovoljna sam sa svima i sa svime.......stvarno se nikada nisam osjećala ovako sretno i ovako dobro!.......zahvalna sam Bogu što mi je podario život i ovako dobre prijatelje...jer stvarno ne znam s čime sam to zaslužila.......=)

**************************************************************

E, da u školi nam je bila postavljena neka kutija za ljubavne poruke.,...živa zajebancija........hehe.....bilo je ludooooooo........ljudi, hvala vam na svim komentarima..i šta da vam kažem...Volite se!..hehe......=)...ostavljam vam pussu! =)

utorak, 08.01.2008.

~°°...Alkohol je najveći čovjekov neprijatelj...samo kukavice bježe od neprijatelja!!!...°°~

Ejllo!


Prvo, da vam svima zaželim Sretnu Novu..iako već jesam...u prošlom postu...al nema veze.......još jednom......
...ajme, bilo je prejebeno za Novu.....Ja, Tonka, Petra i Martina smo bile u Corneru.....bilo je ludnica....došle smo oko 10....prvo smo tamo sjedile ko drvene Marije, pa nismo ni skužile kad je bila Nova...al dobro da je bilo odbrojavanje, jer vjerojatni ne bi ni skužila da je Nova!...hehe....aj poslije ponoći je bilo ludooooo!....plesali smo, pjevali....pili!!!...haha...iza 12 su došli Sanjin, Tony, Mauro i Lovro.....pa smo bili malo s njima.....al su oni otišli oko 3....još prije su nas Jove i ovi iz Novoga zvali da idemo kod njih u Novi...al nam se nije dalo...pa su oni došli k nama.....u Corner.....došli su Roby, Darijo, Torbica, Jove i Žiga..kojima ovim putem šaljem pussu!!!.....Martina i Petra su morale doma...pa su otišle oko 2,30.....al smo ostale ja i Tonkica........bilo je jebenooo......tamo smo plesali i tako.....stavrno je bilo odlično......doma smo otišli tek u 6.....ma stvarno.....neam riječi.....slikica neam.....jer bi ga vjerojatno negdje izgubila.....al nea veze.......
..joj da...još malo pa škola......užas!.....ovo mi je zadnja godina u ovoj školi...moram priznat da će mi falit taj luđački dom........trčanje......zajebancija...nerviranje naših "dragih" nastavnika....i naravno frendovi.....al opet ćemo se mi okupljati.....zato se nadam da ću još ovo kratko vrijeme u ovoj ludoj školi iskoristiti što bolje.....da mogu mirne duše otići ća...haha......e, ljudi, ne znam šta da vam još napišem...a i moram na trening...tako da......ljudi volim vas!!!!!




Pussa!!!!!!


e, da...skoro sam zaboravila....KIKA....SRETAN TI ROĐENDAN!!!!!!!!!!!...volim te!......

nedjelja, 23.12.2007.

"Nek vam srebrne zrake Božićnog jutra pod borom osvjetle poklon ispleten od zdravlja, sreće, mira i ljubavi... Sretan Božić!..."

Evo me ljudi...nakon dugo vremena....ma dosadio mi je ovaj internet.....al evo javljam vam se samo da vam zaželim mir i veselje u ovo blagdansko vrijeme..hehe...čak se i rimuje......pa da krenem sa čestitkom....


Kao prvo....želim vam sretan, miran i blagoslovljen Božić!......vama, vašim obiteljima i prijateljima.....nek vama vlada mir i veselje i da to podjelite sa svima oko vas!......ne dajte da vam drugi pokvare raspoloženje, nego budite uz obitelj i proslavite zajedno ovaj blagdan......uz puno sreće i zdravlja.......isto tako i za Novu godinu......neka vam svi problemi i brige prođu sa starom godinom, a svi snovi da vam se ostvare u Novoj godini!....neka vas dodirne sreća i neka vam stavi osmjeh na lica!.....uživajte u životu i sreći barem za ove divne dane!.....ne obazirite se na neke kretene koji vam žele uništiti tu sreću.......borite se za sebe i svoju sreću i darujte osmjeh onima koji ga najviše trebaju....jer jedan vaš osmjeh nekome znači cjelo bogatstvo...........neka vam se sve želje ostvare u Novoj godini....ja nemam nikavih posebnih želja....da mi starci kupuju neke poklone....jer moj najveći poklon su moja obitelj, frendovi i svi ljudi koje poznajem.....bez njih ne bi bila tu...a neajveća želja mi je da me nastave voljeti i podržavati u mojim odlukama i da nikada ne izgubim osobe koje volim!.....i zato im želim sve naj naj naj naj naj naj naj bolje za ove dane..........darujte sebe.....pružite pomoć, a onda će vas život nagradit kako se nikada ne bi nadali.....jedan osmjeh ne košta ništa, a daruje mnogo....obogaćuje onoga koga prima i ne osiromašuje onoga tko ga daje...ne traje duže od jednoga trena, a sjećanje na njega ponekad je vječno!!!....zato ovo vrijeme zajedništva iskoristite za druženje i uživanje... nađite ljude koji vam zaista nešto znače, i ne kajite se ni zbog čega što vam mami osmijeh na lice... =)....Bitno je da ostaviš trag......bitno je da nekome uđeš u srce i da tamo neko vrijeme ostaneš.......nije fora povrijediti nekoga.....bitno je nekome reći lijepu riječ i dati mu do znanja da ti treba i da si tu kada te zatreba.....čuvajte svoje frendove jer oni su važniji od svog bogatstva ovoga svijeta!!!!!!...i zato vam želim da u Novoj godini učvrstite svoja prijateljstva i nađete još ljudi koji vas vole....a takvih ima zasigurno mnogo....a oni koji vas mrze...u ovo će vrijeme osjećati samo gorčinu i prazninu u srcu......tek će sada vidjeti kako je to kada nema nikoga...kada im nema ramena za plakanje.....vjerujte mi!......neka vam bude najbolje...uživajte i borite se za sebe....za svoju sreću....jer jedino ćete tako iza sebe ostaviti trag.....i uspomene....i jedino će tako nečije srce kucati samo za vas!!!!!


Sretan i blagoslovljen Božić želim vam svima!......pogotovo svom rk "Liburnija"...trenerici Višnji......Mii, Belli, Ani, Kiki, Josipi,Nini,Lauri, Lari, Anđeli, Dariji, Dariji2, Moniki, Deni...ja se ispričavam ako sam koga zaboravila...al žurim....najveća pussa!!!!!.....

I naravno svoijm best frendovima: Loreni,Ivani, Klari, Sari, Antonii, Arijani, Valentini, Diani, Loreni ----->Novi, Dubiju, Mauru, Davidu, Leu, Ivanu....ogromna pussa!!!!!!!!!!!!!!!!!!!



bigoo.ws - Text Note Generators

utorak, 04.12.2007.

"...Život nije bajka...bajka je nešto predobro da bi bilo istinito..."

Evo me....opet......ah....dobila sam volju za pisat post.....evo....nakon Megyne smrti....malo sam se zapitala....ima li uopće život smisla???....kad nam sudbina oduzme one koje volimo.....kada nam ljudi za koje nismo očekivali zabiju nož u leđa.........pitam se....ima li uopće smisla živjeti?.......postoje tu ljudi za koje se isplati umrijeti......koji nas drže na životu......pa sad kad sam već počela o prijateljstvu....da nastavim.....u zadnjih tjedan dana, razočarala sam se u mnogo ljudi.......ljudi koji su mi glumili neke frendove i te spike....loše glume.....pogotovo oni tračeri koji mi seru iza leđa.. a pred menom se prave kao da je sve u redu.....mrzim to!!!........ne znam....sve mi je to malo čudno.....ima ih puno oko mene....ja priznajem da volim tračat i ogovarat (a tko ne voli)..... to je sve istina..al mrzim kad netko nešto laže da bi bio bolji od mene i da ja ispadnem glavni predmet sprdnje....mislim, to mi se još nije dogodilo......al svaki dan po školi gledam takve osobe......i ljutim se na sebe...i na život......zašto smo tu da bi nas drugi sprdali i da bi nam upropaštavali živote???.....mislim....sad tek znam kome mogu vjerovati........moj razred se totalno raspo....sve ono što smo gradili 7 godina, raspalo se u jednoj sekundi.....svi se sa svima svađaju.......tračaju i ogovaraju......o nikome nemam loše mišljenje...al kako se tko odnosi prema meni, tako ću ja i prema njemu....pa nisam ja tu neka dežurna budala...al ne mogu vjerovati....od prvog razreda smo skupa i svi se družimo.....a sad....u 8. razredu su se počeli stvarati nekakvi klanovi, grupice...i svi bi htjeli biti glavni........nikoga ne stavljam iznad svih, jer mislim da nitko nije manje vrijedan.....jer mi smo razred.....i trebamo biti složni...a to je kod nas upravo obrnuto....nakon 4. razreda smo se raspali....jer su nas pomješali sa Selčanima......al sad ispada da su nam oni bolji od onih naših starih frendova...i da nas više cjene od onih ostalih.....

"...Gdje ste noćas prijatelji,
zašto nikog više nema?
Dali čovjek može samo
živjeti od uspomena?"

Više ne znam ni šta da mislim....ja znam da sam kriva kad se s nekim posvađam.....jer me tad peče savjest....al u ovim slučajevima me uopće nije briga....jer znam da ja nisam ništa skrivila...nisam ja tu nikakva svetica....kriva sam i ja....za puno situacija..... život je škola.......al ne mogu vjerovati da je sve ono.....sve ono šta smo gradili 7 godina bilo uzalud i da je sve propalo zbog jedne jedine glupe, male sitnice?!......nitko nije savršen....i svakoga treba prihvatiti onakvog kakav je....al neću se družit sa osobama koje me ne cijene......jer ja svakog poštujem.......al ne i one koji me iskorištavaju i pljuju po meni...jer ako oni pljuju po meni, normalno je da te osobe ne mogu očekivati nešto bolje od mene........

"Poštujem svakog,
al se nikog ne boijm...
osim dragog Boga....
jer je razlog što postojim..."

Volim sebe....svoj život i sve ljude oko mene......a oni koji misle da sam umišljena i razmažena....neka se pokopaju....jer da te osobe mogu vidjeti sebe....promjenili bi mišljene o meni...tako da...ja znam koji me ljudi vole...i kojima mogu sve reći......koji me vole....poštuju i cjene....a koje ja neizmjerno volim.......i s kojima se ponosim......i za koje bi dala život.....znaju oni jako dobro na koga mislim......

"..ne vjeruj u prijatelja
bez mane....
jer takvi ne postoje...."

Druge godine će sve otić k vragu.....svatko ide svojim putem.......al ja znam da ću se ja zauvijek sjećati svih tih nasmješenih lica..I svoj 8.a zavijek ću nositi u srcu....ludo je poželjeti da se vrate stari dani, jer štogod da se dogodi, nikad neće biti kao lani.... znam koliko su prijatelji važni u životu...normalno je da nekoga voliš više a nekoga manje......i da će veze oslabjeti.....al meni je glavno da sam našla ljude koji mi puno znače i zbog kojih se vrijedi ujutro probuditi......i ne kajem se zbog ničega što mi mami osmjeh na lice......... Eto, našla sam takve prijatelje i shvatila koliko život zapravo vrijedi... =))

"Živi život od danas do sutra.....
jer, kako možeš biti siguran
da će prekosutra uopće doći?"

Evo ljudofi to vam je to.....volim vas!!!........>>pušica<<<


UzMi Si SvOj ChAt... IlI JeDnOsTaVnO PoVeĆaJ...

|Komentiraj 64| Printaj| #|

četvrtak, 29.11.2007.

Ti si još tu, u mislima si našim stalno...ti si još tu, gdje su srca naša...ti si još tu, iako nisi kraj nas....VOLIMO TE!!!! Uvijek i zauvijek.......

Kao što vjerojatno znate i kao što ste većć čuli....Na Rabu su se dvije djevojčice bacile sa zvonika i umrle.....jedna od tih dvije je naša frendica koja je s nama trenirala....uvijek nasmješena i vesela....što li joj je tog trenutka bilo u glavi???......odlučila je to napraviti....a nije ni slutila koliko će nama boli ostaviti za sobom.....tek sam prije 10 minuta doznala da je to naša Megy.....i od tada još uvijek palečem...i tek se sada pitam....ima li život smisla?....kada nam uvijek uzme najdraže osobe u životu?....Megy je oduvijek nasmješena i uvijek je držala ovu ekipu na nogama....što svojim obranama toliko i svojim osmjehom.....tko god ju je poznavao, nikada nam ne bi palo na pamet da će baš ona to učiniti......otišla je...a nas je ostavila da se borimo sa uspomenama.....život je okrutan...al Megy je stvarno bila posebna osoba.......vedra i vesela.....prije svega naša prijateljica.......Megy, znaj da te voli tvoj Rk"Liburnija"....uvijek i zauvijek......zauvijek ćeš biti u našim srcima....i živjeti u našim mislima.......volimo te!!!!!.........i već nam fališ.....i smo da te još zamolim.......kad nas navečer pogledaš iz Raja.....sjeti se mene....i svih nas.........volimo te!!!........život nam te je uzeo...kada nam te je uzeo Bog....uzeo je i nas.......jer ta je bol gora od smrti......ta ptraznina u srcu.....i suza u očima....počivaj u miru...i nemoj nikada zaboraviti da te svi mi volimo i da te nikada bećemo zaboraviti.....

P.S: Svaku utakmicu odigrat ćemo za tebe......volimo te!!!!

|Komentiraj 44| Printaj| #|

ponedjeljak, 26.11.2007.

~Ne plači za onim što je bilo...Ne boj se onoga što će doći, jer znaj ma koliko teško bilo...ipak će proći...~

Hello people.....evo i mene....nakon dosta vremena....a jbg...nemam vremena za pisat postove...al neću vas ostavit...nikako......od kud da počnem?!.....aha...prvo da vam svima puno zahvalim na svim komentarima......hvala vam puno......e, da....u školi mi je užasno....joj...neda mi se u tu prokletu školu......

"Vrijeme provedeno
U školi
Psihički je
Proces gubljenja
Mladosti!!!!!"

hehe....i tako i šta da vam još kažem?!......u nedjelju smo igrali s Orijentom....vjerojtano najteža tekma.....i naravno pobjedile smo!!!!!....hehe......prvo poluvrijeme je bilo kao u nogometu 2:0 za nas!....ne znam točno koliko smo ih nabušili ali tu negdje 5-6 razlike.......bilo je odlično.....Orijent je pao!!!....još jedan dokaz da smo bolje od svih.....osveta je slatka...
=)Rk Liburnija(=........zakon....bilo je odlično....samo što sam se morala dignut u 5 sati jer smo ja i Kika (opet) išle na bus....a bus nam je išo u 6....katastrofa....al sve za tu tekmu...hehe....žao mi je samo što nisam stigla na tekmu Ogulin-Matulji u Crikvi.......
=(...mislim da su naši (Matulji) izgubili...al nema veze...sve je to igra.....ma mi smo najbolji......e, da...i bila je na tekmi i moja Ane......tuka moja xD...hehe....ma ona je legenda......poslije tekme smo slavile, a onda smo ja i Kikaa išle na trolej pa na žabicu....a bus nam je išo tek u 12:30...pa smo ko budale morale čekat 2 sata...al dobro...nama nikad nije dosadno......hehe....našle se dvije tuke....hehe......i samo da vam još kažem.......ja, Kika i Josipa imamo blog....pa swratite i komajte....puuuuuuno.........kLiK-kLiIiIiIiK........eh...i to bi vam ukratko bilo to......sad idem jer moram pisat lektiru.....i učit fiziku!!...=(...šmrc....al okey...preživit ću....nadam se....hehe.....ljudi volim vas!!!!!!!!!!!.......

...Voli živi, razbijaj i
pleši jer čovjek je
rođen da gubi i
griješi...
Prokockaj dane i
ispijaj noći jer jednom
ni to više nećeš moći!!!...:

cerek:>>>Rk Liburnija......the best ==> 4 ever.....<<<
>>cmoxa<<


Ogromne pušice idu:

Mojoj Tonkici, Klarici, Loreni, Sari, Arijani, Karli==>Novi, Carli ==>Bribir, mojoj tuki Josipi, mojoj drugoj tuki Kiki, mojoj trećoj tuki Ani, i naravno, Mii, Bellici, Nini, Dariji, Dariji==> Lovran,



Get your own Chat Box! Go Large!

|Komentiraj 17| Printaj| #|

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.